Sicilija je otok izvan svake kategorije. Teško ga je uopće riječima opisati. Svi su u nju zaljubljeni, svi ju žele barem jednom posjetiti. Kako sam ju ja doživjela? Vjerojatno kao i većina putnika. To je mjesto koje nas vuče jer je tamo istinski doživljaj onog starog…onog neturističkog…život kakav je nekad bio prije nego li smo zaglibili u globalizaciju. Prije nego li smo od svake atraktivne destinacije napravili top turističko mjesto. Svi za nju znaju, ali ona je netaknuti biser Mediterana. Zato svi imamo želju njome kročiti, nju upoznati, baš kao da je neka osoba. Ona ima karakter, ima dušu. Nije to kao ostatak Italije. To je mjesto gdje ćete pronaći život na ulicama, mješavinu kultura koje su ovdje ostavile trag nedovršenih priča, gradove koji su protkani dubokom željom da ostanu unikatni, da sačuvaju svaki značajan kamen koji govori o burnoj prošlosti. Prirodnim ljepotama ovdje nema kraja, od brežuljkastih područja koja skrivaju veličanstvene panoramske vidike, do nizina koje su ispunjene nasadima mirisnih limuna, naranča i mandarina. U svakoj dolini skriva se živopisni gradić kojeg je teško zaobići, a sve to budnim okom prati uzavrela krv vulkana Etne koja svoju moć svako malo iskazuje huktanjem dima visoko u oblake.
Nije dobro „protrčati“ kroz Siciliju. Ima ona puno toga za reći i pokazati ako joj date priliku. Zato smo mi odvojili 6 dana samo za istočni dio. Neki će reći da je to previše. Osobno ne bih mijenjala niti jedan provedeni dan na Siciliji jer jedino smo se tako mogli u potpunosti sjediniti s onime što nam je Sicilija pripremila i dozvoliti joj da nam postupno otkriva svoje divote.
Catania, smještena na istočnoj obali, pokazala nam je svoje divlje lice. Promet je ovdje blago rečeno kaotičan. Takvi su otprilike i ljudi. Ali nije nas zato odbila. Središnja ulica grada Via Etnea odlična je za večernju šetnju jer se predvečer ovdje promet zatvara. Dolazeći sa sjevera, ulica nas je dovela do glavnog trga Duomo kojim dominira impozantna katedrala i na njegovom središtu fontana slona.
Katedrala Sv. Agate predivna je barokna katedrala s rimskim stupovima, a sagrađena je na ostacima crkve iz 11. stoljeća koja je u erupciji Etne bila potpuno uništena. U središtu trga stoji fontana slona na kojoj je akronim MSSHDEPL. Prema nekima, ovaj akronim znači „Um sv. Agate je zdrav i spontan, poštuje Boga i oslobađa grad“. U vrijeme vladavine Arapa, ovu fontanu slona su smatrali svojevrsnim talismanom za zaštitu grada od neprijatelja, bolesti, čak i kuge. Trg je sa svih strana zatvoren kao da je nekoć ovdje bio ulaz u grad.
U Cataniji me se najviše dojmila tržnica. Na kraju putovanja sam zaključila da svi veći gradovi na Siciliji imaju takav tip tržnice – otvoreni. Street market u Cataniji je uzbudljiv, pomalo divlji, bučan. Prodavači glasno na talijanskom uzvikuju nazive svojih svježe donesenih ulova direktno iz mora. Dagnje, hobotnice, škampi, sipe, razne vrste riba. I sve to po cijenama na koje smo doslovno zinuli. 3 eura kila dagnji! Bože, zašto nemam kuhinju?!
Uglavnom, napasali smo oči i krenuli niz ulicu s voćem i povrćem. Ljubičasti karfiol! Kakve lude boje nam je priredila ova tržnica. Na štandovima prevladavaju artičoke u čijem je uzgoju Italija vodeća zemlja u svijetu. Odmah na tržnici u fast food-u uzeli smo pržene lignje, srdelice i račiće i zamastili smo brk.
Put nas je dalje vodio prema sjeveru. Unajmljena Fiat Panda poslužila je svrsi jer smo se jedva probili kroz kaotične ulice Catanije prema izlazu iz grada. Da je auto bio nešto veći, vjerojatno bismo ga već negdje izgrebli. Jer tako izgledaju svi lokalni auti. Udubljeni, izgrebeni, kao da su bili u ratu. Autoceste su im vrhunske i vrlo je jednostavno za snaći se između gradova. Skrenuli smo u mjesto Giardini Naxos koje slovi kao najljepše ljetovalište na istočnoj obali.
Šarene kućice nanizane uz obalu šarmiraju već na prvu. Plaža je pješčana. Nije još bila sezona pa je i većina restorana bilo zatvorena ili su se preuređivali. Lokalci su nas uputili u restoran na samom kraju mjesta gdje se dobro jede. Pun pogodak! La Lanterna restoran na odličnoj lokaciji s vrhunskom ponudom jela, a na kraju ručka smo lizali prste.
Iz restorana smo imali predivan pogled na Taorminu smještenu na brežuljku, ali nešto nam je drugo ipak zapelo za oko. Castelmola! Gradić na samom vrhu brda, iznad Taormine. Pogled je odonuda zasigurno fascinantan – tamo moramo otići.
I zaista je. Castelmola je maleni biser kojeg ne posjećuje toliko puno turista (šteta) pa je i ovaj put glavni trgić ovoga naselja s nešto manje od 500 stanovnika bio gotovo prazan.
Ovaj miran gradić potpuna je suprotnost Taormini koja u sezoni vrvi od turista. Napravljen kao utvrda, služio je za obranu i zaštitu Taormine. Ostaci utvrde koji ovdje i dalje ponosno stoje pobuđuju znatiželju o pravoj slici kako je nekada ovaj mirni gradić bio stup obrane danas tako popularne Taormine, kraljice Sicilije. Pogled s Castelmola je veličanstven – 360° - s jedne strane Etna još uvijek prekrivena snijegom, a s druge strane plavo more obasjano suncem sve do kopnene strane Italije – Kalabrije. U podnožju se vide Taormina, Giardini Naxos i malena seoca u unutrašnjosti koja su obojana simpatičnim crvenim krovovima. Dosta dugo smo ovdje samo stajali i divili se.
Taormina je posebna priča. Svaka ulica, svaki kamen, sve što je u Taormini napravljeno je s dušom. Cvijeće koje krasi malene balkone, vidikovci s kojih puca prekrasan pogled na morski horizont, uske stepenice i prolazi u kamenu, kipovi, fontane i slasni cannoli od vanilije. Cannoli potječe od riječi cannolo što znači „male tube“ i upravo tako izgledaju. Mascarpone s ekstraktom vanilije posipan pistacijom. Savršeno!
Ulica Corso Umberto koja spaja Porta Messina i Porta Catania pješačka je zona u srcu Taormine gdje možete doslovno uživati na svakom koraku. Zaneseni tom ljepotom, sjeli smo u kafić na trgu IX. Travnja gdje se nalazi i glavni vidikovac te platili dvije kave 70-ak kuna. Ali kafići su puni, a sezona još nije ni počela. Na ovom trgu je prekrasna gotička crkva Sv. Augustina, a na kraju trga su vrata koja vode u najstariji dio Taormine. Povrh vrata je i kameni toranj gradskog sata.
Kada jednom uđete u Taorminu shvatite zašto svi govore da je najljepši sicilijanski gradić. Glavna znamenitost Taormine je definitivno Teatro Greco koji je sagrađen u 3. stoljeću pr.Kr. i definitivno je najspektakularnije kazalište na svijetu. Po veličini je drugo na Sicliji, nakon Siracuse. Ljeti se tu održavaju i brojni koncerti i festivali.
Ulaznica od 10 eura (ili 5 eura ukoliko ste mlađi od 25 g.) je vrijedna svakog centa. Nije samo kazalište koje je spektakularno nego i pogled koji puca na čitav grad i more. Ovdje ćete okinuti bezbroj fotki. Prethodno ispraznite memoriju!
Zapravo, o Taormini ne treba previše pričati, nju se jednostavno treba doživjeti.
A naši doživljaji se nastavljaju u Siracusi. Siracusa je možda grad s najviše grčke atmosfere. Najljepši dio grada smješten je na otoku Ortigia spojen s kopnom mostom. Ortigia je naravno uvrštena na UNESCO-v popis svjetske baštine. Arhitektura čitavog ovog otoka je baš zadivljujuća. Središtem dominira Apolonov hram, a nešto malo dalje na trgu Arhimeda je slavna fontana Diane, božice lova.
Ne možemo preskočiti fascinantni trg, ujedno i glavni trg Siracuse na otoku Ortigia – trg Duomo. Eliptičnog oblika, ovaj prostrani trg je savršeno mjesto za sjesti i uživati u jednom od kafića uz talijanski cappuccino s pogledom na skladne i impresivne zgrade. Pogotovo ako ste s djecom jer nemaju kuda pobjeći, a ogroman prostor za igru im je na raspolaganju.
Automobili ovdje ne prolaze, a trg je sa svih strana zatvoren zgradama. Tu se našao i jedan stari ulični svirač sa svojom harmonikom koji je cijelom ovom trgu dao potpuno novu dimenziju. Veselu.
Najslavnija zgrada koja dominira trgom je Katedrala Rođenja Blažene Djevice Marije. Nekadašnji hram božice Atene, kratko vrijeme je čak bila i džamija, a danas je jedna od najimpozantnijih katedrala na Siciliji. Ovdje su sačuvane brojne relikvije sv. Lucije, zaštitnice Siracuse. Nastavili smo dalje u srce grada. Savršene uličice Siracuse pokušavaju ujediniti talijanski šarm i grčku borbenost. Što dublje ulazite u njih, to su one ljepše, šarenije.
I da, izgubili smo se. Hvala Bogu na GPS-u. Ako ne želite puno hodati, postoji i druga verzija prijevoza i razgleda Siracuse - kočija. Cjenkali smo se i dobili dobru cijenu za kratku vožnju po vanjskom šetalištu grada uz more. To je ujedno i put koji vodi do utvrde Maniace. Utvrda Maniace je kroz povijest imala različite svrhe. Sagrađena u 13. stoljeću, najprije je služila kao rezidencija kraljeva i kraljica. Zatim je pretvorena u zatvor, a kasnije i u kulu za obranu grada i luke kojoj je pridodano oružje. Danas je ova utvrda odlična turistička atrakcija.
Siracusa također ima street market, ali još veći i još ljepši nego onaj u Cataniji. Šareno, mirisno, svježe – sva osjetila su nam se ovdje ponovo probudila. Dugačka ulica vrvi od šarenog povrća, a ribe su toliko svježe da izgledaju kao da plešu.
Jedan čovjek ispred trgovine s domaćim proizvodima (a pod "domaćim" mislim na kobasice, salame, sireve, masline i sve što nas čini izuzetno sretnima i punim kolesterola) radi sendviče. Rukama drobi češnjak i trlja ga na domaći kruh, kroz prste cijedi limun i dodaje kojekakve začine. Na kraju prereže sendvič na nekoliko dijelova i podjeli publici koja pomno prati njegove pokrete i sve to snima. Okus je čaroban! Ovo je savršeno mjesto za degustiranje i kupovinu suvenira u obliku hrane. Mi smo se počastili namazom od pistacija.
Ukoliko budete smješteni u Siracusi, jedan cijeli dan možete odvojiti za izlet u gradić Noto. Ne znam je li me ijedan gradić na Siciliji toliko iznenadio kao ovaj skriveni dragulj. Najčešće on izostaje iz turističkih ruta, čak i u organiziranim grupnim putovanjima. Nažalost. Za razliku od šarene Taormine i ljetovališta Giardini Naxos, ovdje je sve u bež tonu. Kao da je čitav grad napravljen od pijeska. Njegove uske kamene ulice atrakcija su sama za sebe. Grad živi i diše sicilijanski barok. Na svakom koraku nova barokna znamenitost.
Poput ove katedrale Sv. Nikole. Noto, zajedno sa svojom Katedralom, proglašen je Svjetskom UNESCO-vom baštinom 2002. g. Nedavno se kupola ove Katedrale urušila (1996) kao posljedica potresa te je njena obnova završena 2007. Nasuprot Katedrale je današnja Gradska vijećnica, zapravo Duždeva palača. Tu smo na glavnom gradskom trgu pojeli odličan ručak za upola manje novaca nego što je to slučaj u nekoj sporednoj ulici u Taormini.
Gradska vrata Nota - Porta Reale - glavni je ulaz u grad Noto. Na samom vrhu vrata nalaze se simboli koji označavaju karakteristike ljude ovog grada: toranj kao snaga, pas kao vjernost i pelikan kao samopožrtvovnost. Ovo posljednje je malo čudno, no pelikani su naučeni hraniti svoje mlade vlastitom krvlju kada ne bi bilo druge hrane. Zato su ovdje ljudi i atmosfera grada nešto posebno. Noto ćemo definitivno pamtiti po njegovoj jednostavnosti i bogatoj, doslovno veličanstvenoj arhitekturi. U pješčanom tonu je i Lido di Noto – plaža grada Noto na svega 15-ak minuta od centra. Predivan zlatni pijesak zove nas na odmor uz more. Ili gradnju velikog dvorca.
Definitivno nam je Sicilija pružila i više nego što smo očekivali. Ispunjeni doživljajima koje nam je ispričala, njenom poviješću, predivnom arhitekturom, slikovitim gradovima s dušom i izuzetno ukusnom hranom, odlazimo u nadi da ćemo se uskoro vratiti. I hoćemo, jer ostaje nam još Palermo i zapadna obala te veličanstvena Dolina hramova. Do skorog viđenja, draga Sicilijo, i ne daj da te turisti razmaze! Ostani svoja!
Chili tours
Grupni aranžmani: