Miris borove šume i mora omamio nas je već u avionu. Je li to moguće? Pogledam kroz prozor i vidim predivnu Sardiniju okupanu jutarnjim suncem. Primijetim koliko je šumovita i zelena. Otuda takav miomiris koji mi je i prije samog slijetanja u Alghero još više pojačao uzbuđenje i želju za istraživanjem nove destinacije.
Započet ću opisivanjem onoga što nas putnike najviše i privlači na Sardiniju. More i plaže.
Plaža. Bijeli pijesak. Predivan mekan bijeli pijesak kao onaj na Karibima. Natjerao me da stavim naočale koje rijetko nosim jer sunce koje blješti u njega gotovo zasljepljuje. Upravo zbog te bjeline, more je prozirno plavo, kristalno čisto. Ležimo na plaži i u daljini gledamo planine i veličanstveni rt Cappo Caccia. Pomislila sam „tamo moramo otići“. Kraj je rujna pa je i more nešto mrvicu hladnije, ali svejedno je lijepo za kupanje. Uz to, nema gužve. Kako dočarati ljepotu sardinijske plaže? Možda najbolje fotkama…
Plaža je duga nekoliko kilometara i ima nekoliko beach barova, restorana, ležaljki i suncobrana koji se mogu unajmiti, pedalina. Zapravo sve što je potrebno za jedan „sunce, more, plaža“ odmor.
Zalazak sunca je također spektakularan.
Legenda kaže da je grad Alghero dobio ime prema katalonskom nazivu „Alguer“ što bi u prijevodu značilo „alge“ i „morska trava“. Međutim, morske trave nema uopće toliko koliko bi bilo primjereno za jedan takav naziv čitavog grada. Svega par travčica u moru skrivene pijeskom. Inače, Alghero je poznat po najfinijim i najkvalitetnijim koraljima. U centru grada se nalazi čitav muzej koralja, a svaka suvenirnica nudi barem jedan autentičan primjerak, od nakita pa sve do izvanrednih skulptura.
Kad već spominjem skulpture, mene su fascinirale skulpture koje je dekorirala sama priroda. Radi se o špilji Grotta di Nettuno ili Neptunova špilja. I zbilja unutra imaš osjećaj kao da si na nekoj drugoj planeti. Recimo Neptunu. Duboko unutar ogromne stijene nalaze se nevjerojatni oblici, stalaktiti i stalagmiti koji formiraju čudesnu ljepotu, netaknutu od strane čovjeka. To su sige koje vise sa stropa veličine nekoliko metara, izvanredne kolumne, slana jezera, jednostavno veličanstveno.
Do špilje smo naravno došli brodom, jer druga opcija bi bila spuštanje (i penjanje natrag) po 656 stepenica. Sigurna sam da su za koju fulali tijekom brojanja. Brodom se plovi oko 45 minuta prilazeći rtu Cappo Caccia koji impozantno strši u more. Njegova veličina, kako mu se približavamo, postaje ništa drugo nego vrijedna divljenja. Na njegovom vrhu visokom 186m nalazi se svjetionik koji svakih 5 sekundi po noći daje svjetlosni signal moreplovcima da ovdje stoji najviši svjetionik Italije.
Izlet koji svakako treba uvrstiti na popis „things to do“ kada ste u Algheru. Brod smo platili 14 eura i ulazak u špilju još 13 eura. Po osobi. Da, možda je malo „skupo“, ali iznenadit ćete se koliko ovaj grad, iako ne toliko turistički kao ostatak Italije, drži dosta visoke cijene.
Capuccino s pogledom na marinu je 3 eura, a palačinke u običnoj „prolaznoj“ slastičarnici izvan centra grada 5 eura. Sladoled 3-3.5 eura za dvije kuglice. Magneti oko 4 eura. Finija večera u restoranu za dvoje oko 50 eura. S obzirom na ljepotu grada, uređenost, turističku ponudu i atmosferu, nema tih novaca koji bi za Alghero bili previše. Dojam koji je na mene ostavio ovaj grad je iznad svakih očekivanja i iznad svake moguće percepcije o „starom ribarskom gradu“. Alghero je nekoć bio ribarski gradić, ali svaki njegov milimetar danas je obnovljen, održavan i uređen. Ono u što sam se zaljubila bile su uličice grada. Toliko su romantične, s pravim talijanskim štihom, baš za reći „ove ulice imaju dušu“.
Ako nešto zaista volim to su kamene ulice ukrašene raznim cvijećem, kamenim dekoracijama oko vrata i škure na prozorima. Motiv do motiva, nisam mogla prestati fotografirati. Bicikli su im prava ukrasna atrakcija. Uglavnom roze boje naravno s cvijećem. Tu se nalaze brojni restorani, tradicionalne talijanske trattorie, kafići, slastičarnice i suvenirnice. Jednostavno se treba u tim ulicama izgubiti.
Hrana je izuzetno fina.
Iako ćete teško iz Talijana na Sardiniji izvući bilo kakvu riječ na engleskom jeziku, nekoliko njih si je ipak dalo truda. Kako svi mi volimo papati, moje pohvale i zahvale usmjerene su restoranu Paco u centru Alghera. Nakon sporazumijevanja rukama i nogama od aerodroma do kafića i suvenirnica, ovdje sam se osjećala kao da sam došla u svjetski restoran, a opet tipični talijanski. Neopisivo ljubazni konobari pričaju engleski. Prvi šok. Pokazala sam im sliku na mobitelu što želim naručiti za večeru i upravo to sam i dobila. Pasta (domaći špageti) s morskim plodovima (dagnje, škampi, hobotnica, školjke, kozice) u savršenom umaku. Okus svega toga me toliko osvojio da sam doslovno lizala prste. Iako su cijene nešto više, Paco restoran mi je, osim savršenog jela, dao potpuni doživljaj i jedno predivno iskustvo koje ću pamtiti zauvijek. Znam, zvuči izlizano. Ali, on mi je definitivno #2 na popisu „things to do“ u Algheru.
S vanjske strane grada novo oduševljenje. Zidine. To nisu stare ispucale zidine i tornjevi koji su nekada služili samo za obranu. Iako to je bila njihova nekadašnja funkcija, danas su oni savršeno uređeni za ugodnu šetnju. Popločena kamenom, šetnica koja po ovim tzv zlatnim zidinama okupanih suncem, spaja veličanstvene tornjeve duž cijelog grada. Zidine su izgrađene od strane Aragonaca još u 16. stoljeću. Na njihovu funkciju još uvijek podsjećaju topovi koji ovdje i dalje ponosno stoje i čekaju da obrane svoj predivni grad. S jednog od osam tornjeva puca panoramski pogled na čitavu marinu.
S ostalih tornjeva vidjet ćete predivan morski horizont i rt Cappo Caccia. Čitava šetnica zidinama ukrašena je romantičnim svjetiljkama, restoranima čije terase krasi šareno cvijeće, pokojim sviračem koji na violini ili harmonici pokušava prenijeti talijanski šarm na sve prolaznike koji se ovdje nađu. Ako me ijedan gradić ovoliko impresionirao, to je onda Alghero. Maleni biser Sardinije.
Ne želim vam odavati sve tajne Alghera jer se nadam da ćete ga jednom prilikom i sami posjetiti i uvjeriti se da je ovaj moj putopis samo dio jedne predivne priče koju ovaj grad krije.
Radije ću vam reći par korisnih savjeta:
- Od aerodroma do centra Alghera se dolazi shuttle busom za svega 1 euro (20-ak minuta vožnje). Voze relativno često. To je najjeftiniji način kako doći do grada/smještaja
- Smještaj u ulici (ili u neposrednoj blizini ulice) Via Lido je pun pogodak. Do centra grada ima cca 15 minuta hoda, a plaža je odmah tu. Doslovno ispred hotela.
- Smještaj u uvali Porto Conte može vam biti odličan izbor ukoliko želite miran odmor u finijem hotelu s manjim gužvama na plaži nego što bi to bilo na Via Lido u ljetnoj sezoni.
- Javni prijevoz je odličan i prilično često voze autobusne linije koje će vas prebaciti do omiljenih plaža izvan Alghera npr plaža Le Bombarde.
- Odlične koktele (ne tako skupe – cca 6€) uz odlični ambijent možete popiti u beach baru Maracaibo
- Čuvajte se prodavača po plažama. Neki iskreno prodaju sve i svašta, ali neki hodaju okolo i kradu. Vrijedne stvari ostavite u hotelskom sefu ili negdje na sigurnom.
- Duž cijele ulice Via Lido pa skroz do centra Alghera ima staza za jogging i bicikliste. Za one koji vole svakodnevnu tjelovježbu, jutro je ovdje savršeno za to. Čak i puno domaćih stanovnika se na taj način rekreiraju.
- Fjaka im počinje oko 14 sati i od tada do 18:30 uglavnom ne rade restorani u gradu, kao ni većina trgovina/suvenirnica. Oni koji rade su vjerojatno nešto lošiji (ne nužno, ali imam takav dojam i slično su ocjenjeni po relevantnim portalima).
- Cijene u supermarketima su i više nego pristupačne. Puno stvari je jeftinije nego u Hrvatskoj.
- uzmite sladoled u gelateriji Argobaleno
Ako razmišljate o putovanju u kasno proljeće, ljeto ili ranu jesen, uvrstite Alghero na svoj popis putovanja. Oduševljenje gradom, plažama i hranom sigurno neće izostati. Dapače, poželjet ćete se ponovo vratiti ovdje. Ja sigurno hoću.
Pogledajte ponudu putovanja u Alghero
Chili tours (Helena)
