Zašto me Flamenco rasplakao?!

Sevilla. Topla zimska večer. Unaprijed smo rezervirali karte za Flamenco jer je baš ovaj Flamenco u gradu jako popularan. Održava se u malom prostoru kazališnog tipa za nekih 70-ak ljudi. To nije onaj tip masovnog turističkog Flamenca. Tražili smo nešto autentično. Nešto što će nas oboriti s nogu.

Sjedamo u prvi red na sjedala na kojima su bila naznačena naša imena. Prekrasno. Nitko mi ne smeta i mogu nesmetano fotkati i snimati cijeli show. Već u uvodnom pozdravljanju zamoljeni smo ne snimati i ne paliti blic dok fotkamo. „Poštujte naše umjetnike!“ kaže.

Odlažem mobitel i prepuštam se spektaklu. Napokon nešto gdje ljudi zaista uživaju svim osjetilima umjesto da drže mobitele iznad svoje i tuđe glave i promatraju sve kroz maleni ekran. I tada se dogodilo…

Jedan gitarist, jedan pjevač i jedna plesačica. Malena pozornica na kojoj se odvija strastveni vatromet nabijen emocijama. Tragedija, drama, veselje. Svaka sekunda ovog Flamenca predstavljena je ne samo sviranjem gitare, plesom i pjesmom nego i izrazima njihovih lica. Ovi umjetnici žive i dišu Flamenco. Njihova lica su se tijekom izvođenja Flamenca preobrazila u potpuno nešto neviđeno. Kada je na pozornicu stala plesačica, njezin prvi ples bio je vrsta Flamenca koji prikazuje tragediju. Ta bol na njezinom licu od prve sekunde prvog pokreta ostavila me šokiranu. Suze su same krenule. Ples smo odgledali doslovno bez daha i po završetku plesa, ogroman pljesak. Vrijeme za obrisati suze. Pogledavali smo se u nevjerici je li se nešto tako emotivno stvarno može dogoditi?

Gitarist je bio apsolutni profesionalac koji je čitavo vrijeme skladno pratio svaku pjesmu i svaki pokret, prebirući svoje žice gotovo napamet.

Pjevač je uz pjevanje stvarao glazbu rukama (pljeskanje), nogama i ustima. Njegov glas i način prenošenja pjesme mogu okarakterizirati kao vapaj. Žmirio je gotovo tijekom svih izvedbi. Povremeno jedni druge ohrabruju i nagrađuju jednim „Ole!“, a nekad se i uzvik čuje iz publike. Takvo ritmično, sinkronizirano i dubinski povezano djelovanje mogu napraviti samo istinski umjetnici. S takvim žarom prenijeti kulturnu baštinu Španjolske mogu samo oni koji zaista to rade iskreno i s ogromnom ljubavlju.

Doživljaj ovog Flamenca komentirali smo tijekom svih šest dana našeg putovanja Andaluzijom. Ne mogu vam drugačije dočarati ovo iskustvo nego vam iskreno želim da ga i sami doživite. To je nešto najbolje što nam se u Španjolskoj dogodilo.

 Chili tours

Ovaj Flamenco odaberite u fakultativnoj ponudi našeg putovanja u Andaluziju.

Povezani članci

01
Posjetili smo tvornicu Boeing zrakoplova

Posjetili smo tvornicu Boeing zrakoplova

Znate ono kad od malena gledate aviončiće po nebu i razmišljate kako ćete jednog dana letjeti? S prvim letovima došao je i interes za saznati kako ta masa lebdi u zra...

02
Kruzer s WOW efektom gdje sam ostvarila svoje davno obećanje samoj sebi - piše Barbara

Kruzer s WOW efektom gdje sam ostvarila svoje davno obećanje samoj sebi - piše Barbara

Zaplovila sam jednim od najvećih kruzera na svijetu - brodom Oasis of the Seas kompanije Royal Caribbean. Od trenutka kad sam se počela baviti krstarenjima velikima želja mi je bi...

03
Nisam "Tunis tip", ali dala sam mu priliku! Nisam požalila! - piše Doris

Nisam "Tunis tip", ali dala sam mu priliku! Nisam požalila! - piše Doris

Na prvi spomen Tunisa, pomisli se na velika odmarališta, tirkizno more i pješčane plaže, ali ova zemlja smještena u sjevernoj Africi zapravo nudi mnogo vi&scar...

04
Animatorica Luca o Chili kids putovanju - "Uživala sam gledajući kako se druže i zabavljaju!"

Animatorica Luca o Chili kids putovanju - "Uživala sam gledajući kako se druže i zabavljaju!"

Pozdrav! Čime se baviš, koje je tvoje zanimanje i koliko dugo to radiš? Lijep pozdrav. Moje ime je Luca i po zvanju sam magistra ranog i predškolskog odgoja...